Raduša 2014 - Prvi dan
Raduša 06.01.2014.- Prvi dan
Odabrani Marjanovci dragovoljno se skupiše rano jutros, već u 7,30 na svom već poznatom polazištu, napuniše bus našeg sigurnog i pouzdanog prijevoznika Darka, te se uz suze i rukomah roditelja uputilo u nepoznato- na svoje ovogodišnje zimovanje.
To nepoznato zove se Raduša u BIH, planina koja dominira Ramskom nizinom. Snježna prognoza ne ide nam baš na ruku, al sreća prati odvažne-...
Starješina zimovanja - Bobo, nikako nije želio prazno relacijsko putovanje, pa se potrudio put učiniti još zanimljivijim. Prvo odredište - svetište Gospe Ramske.
Interesantna samostanska franjevačka građevina s burnom prošlošću koja datira još iz 15. stoljeća.
Sama crkva, samostan, etnografski muzej, galerija na otvorenom, kuća mira, jezero, ostat će nam u lijepom sjećanju, a sigurno ćemo je pamtiti po priči o slici Gospe Sinjske koja je sklonjena od Turaka u Sinj baš iz ovog mjesta.
Kratak nastavak putovanja vodio nas je kroz Prozor, preko planinskog prijevoja Makljen (1280 m), koji dijeli Hercegovinu i Bosnu Srebrnu, a ujedno je i granica slijevova, te vode s njegove sjeveroistočne strane pripadaju Dunavskom slijevu, a jugozapadne Jadranskom.
Na prekrcajnom odredištu, uz Ratka, Ladu, Igora i Iris, čekala su nas dva čudna kockasta, za našu djecu skroz na skroz čudna prometala, Radi se o starim autobusima, vrlo prikladnim za šumske putešestvije u koje su ušli s punim oprezom. Put do motela Pegasus vodi kroz planinsku šumu punih pola sata i nimalo nije dosadan. Posebno vas veseli motor koji se nalazi u kabini između vozača i suvozača, te nema pjesme ni priče... A da je oprez pri ulasku bio opravdan, pokazalo je prokuhavanje motora žute kocke koja je na odredište stigla s punih 20 minuta zakašnjenja.
No, konačno svi smo živi i zdravi stigli na naš konačni cilj, posmještali se po sobama i trk na ručak koji su nam domaćini pripremili. SVI SU JELI I POJELI JUHU- ako to nekome nešto znači....
Većina nije ni primjetila da snijega-nema, bar oko motela, oni koji su ga se baš uželjeli s tugom su pogledavali žičaru koja će nas sutra odvesti koji kilometar dublje i više vrhu ka toliko željenom snijegu... pa što bude - nema predaje... nada umire zadnja.
Ostatak dana organizirali su Gromi i Vitri. Ratko i Lada odoše za Split. Igralo se Sofe, Guitar hero, pa večera, nastavak Uno i Pictionary.
Počele su lagane "glavobolje", "mučnine"..., što je pravi znak napornog i zanimljivog dana, te smo sa zadovoljstvom objavili povečerje i vrlo brzo je zavladao MIR.
Što će biti sutra, saznat ćete...
Na kraju i par izjava:
Vanja: najgore mi je bilo kad san povraća. Svidilo mi se ući u hotel i vidit svoju sobu i iznenadija san se šta ima kupaonicu ali čudno mi je šta nemamo kuhinju u sobi.
Marin A. : svidila mi se soba zato šta imamo TV šta stoji na zidu i luksuz kupaonica (sa cool školjkon) igrali smo stolni tenis na malome stolu i osvitlili šumu isprid doma.
Ivan S. : Najbolje mi je bilo kad smo bili kod crkve i igrali se vatala po livadi. Soba mi se sviđa zato šta ima udobne kušine i još bolje krevete i TV sa kabelskon.
Roko D. : Bilo mi je EXTRA kad san uša u sobu jer je velika.....i tako. Na livadi isprid samostana mi je bilo super zato šta san naša mrtvog ježa.
Filip : Svidija mi se mrtvi jež kojeg san naša a i crkva je bila ludilo. Soba mi se sviđa zato šta ima TV sa kabelskon i programima.
Vesna: Svidilo mi se pivat karaoke (ABBA) bilo mi je drago jer san pobijedila Vicu. Soba mi se sviđa jer je velika i super su mi cimerice.