Zimovanju 2016 je došao kraj!
Na kraju ovogodišnjeg zimovanja sve što mogu reći stane u dvije riječi ; „ NISAM IZNENAĐEN !!!“
Prikupio i ja dovoljno iskustva. Ne mogu mene ovi naši Marjanovci više iznenadit.Zrače
toplinom, ljubavlju, samopouzdanjem, a posebno osjećajem brige za druge.
Da ne mislite da je kod nas uvijek sve idealno- pa naravno da nije, ima tu uspona i padova,
smijeha i suza, al na kraju uvijek ostane onaj ugodan osjećaj oko srca, jer nema toga što mi sami
među sobom ne možemo riješit, i kući se odlazi sretan i pun dojmova s onim osjećajem tuge
rastanka, jer sve što je lijepo kratko traje. Rekla bi vam to i ona njihova „ Boca istine „ koja se još vrti…
Uglavnom, plan je ostvaren. Unatoč lošim prognozama snijeg nam je pao i sve što se od njega
iskoristiti dalo, mi smo iskoristili. Neki na žalost nisu uspijeli savladati one dvije klizave daske
koje strašno jure niz strminu, al uz nadu, volju i želju u Marjana uvijek postoji i neki drugi put.
Dok se pakiramo i u hostelom vlada neki čudni mir, PITAM SE ZAŠTO,razmišljam koga posebno
izdvojiti. pohvaliti, čestitati…vjerujte da uz ovakvu ekipu to nije ni malo lako. Svi na svoj način od
Vučića do Vitara zaslužuju riječi hvale. Zato im svima od srca zahvaljujem na još jednom
predivnom izviđačkom druženju.
No, da bi ipak sve izviđački funkcioniralo, da se zna da ipak imamo glavu i rep moram izdvojiti
najzaslužnije. Prvenstveno vođi zimovanja; Vici, koji vjerovatno nije bio svjestan tereta kojeg
preuzima, al na kraju iskrene pohvale za trud, angažman i sve učinjeno. Uz sve što ovoliki broj
sudionika nosi bio je na visini preuzete zadaće. Ovacije svih ; „ Vice mi te volimo „ sve govore.
Sigurno bez pomoći Domzi, Matijevića, Đurđe, Pina, Lare, Antee, Marina K., Bagera ne bi sve
bilo isto te ih ovako posebno i izdvajam za zasluge u provedbi naših aktivnosti.
Moram pohvaliti i stare kuke, Vesnu, Bošku i Marinovića koji su danonoćno pazili, pomagali i
učili, te bez njih ovaj tekst ne bi bio potpun. Također zahvaljujem našim vozačima Mariu i Nikoli
na razumjevanju i pruženoj pažnji.
S ljubavlju spominjem i naše češke domaćine: Luboša, Renatu, Ivanu i Filipa koji su se svakim
pokretom pokazivali srdačnost i pažnju i naš boravak učinili još čarobnijim…s željom da se vidimo
i dogodine….a do tada …tko zna pute Marjanove…..
Sinoć, dok smo odbrojavali deset do ponoći, uz tortu i šampanjac dočekali smo Marjanov 60.
rođendan. Svijeće su puhali naši najmlađi- Vučići, s nadom da te mlade Marjanove snage zadrže
naš utaban put i omoguće nekim drugim Marjanovcima, uz Klodijev „ Ponos Marjana „
proslaviti Marjanovu stogodišnjicu……